stibij (hrvatski jezik) uredi

(1.1)
padež jednina  množina
nominativ stibij stibiji
genitiv stibija stibijâ
dativ stibiju stibijima
akuzativ stibij stibije
vokativ stibiju stibiji
lokativ stibiju stibijima
instrumental  stibijem stibijima
 
(1.1) stibij

izgovor: stîbīj
definicija:
imenica, muški rod

(1.1) (kemija) kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Sb.[1]

sinonimi:

(1.1) (standardno) antimon,[2] rastok, raztok, surma, antimonij


antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:

(1.1) od latinskoga stibium, preuzeto iz starogrčkoga στίβι (stíbi), inačice στίμμι (stímmi), koja ima izvor u staroegipatskome (wikipedija)
O34
D46
G17F21
D4
sdm.


napomene:

prijevodi: uredi

izvori: uredi

  1. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, mjeseca prosinca 2000., str. 401. (ISBN 953-0-40017-9)
  2. Hrvoje Tartalja, »O kemijskoj djelatnosti kod Južnih Slavena do XVIII stoljeća«, Rasprave i građa za povijest nauka, Knj. I., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1963., str. 13. – 135.
    »Stibium ili Stimmi, koji se kasnije pod utjecajem Arapa nazvao antimon, nije bio metal nego stibijev trisulfat Sb2S3

sestrinski projekti: uredi

 

Wikipedija ima članak na temu: antimon

 

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: stibij

 

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još medija u kategoriji: stibij