element (hrvatski jezik) uredi

(1.1)
padež jednina  množina
nominativ element elementi
genitiv elementa elemenata/elementa
dativ elementu elementima
akuzativ element elemente
vokativ elemente elementi
lokativ elementu elementima
instrumental  elementom elementima

izgovor:
definicija:
imenica, muški rod

(1.1) (filozofija) Jedno od četiriju počela (stihije) svijeta (vatra, zemlja, voda, zrak); počelo.
(1.2) (kemija) Tvar koja se kemijskim putem ne može rastaviti na jednostavnije sastojke; sastoji se samo od istovrsnih atoma, kemijska svojstva određuje naboj jezgre čiji broj (protonski ili atomski broj) određuje mjesto elementa u periodnom sustavu; u apstraktnom smislu, skup svih atoma s jednakim brojem protona u jezgri; u prirodi postoje devedeset i dva elementa.
(1.3) (preneseno značenje)
(a) Sastavni dio neke složene cjeline.
(b) Osnovni pojam, početak, prvi nauk u čitanju i pisanju.
(1.4) (matematika) Osnovni matematički pojam, intuitivno znači pojedinačni objekt koji pripada nekom skupu
(1.5) (preneseno značenje) (pejorativno) Osoba loših postupaka.
(1.6) Zamjenjiv ormarić, polica itd. koji se lako premješta i ima posebnu funkciju u cjelini, koji se kombinira s drugim.
(1.7) Ljudska masa, ljudi s nekim izraženijim osobinama koje ih kao cjelinu čine prepoznatljivima, ob. u nastupu prema drugim ljudima i sredinama, kao elementarna snaga.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi: uredi

izvori: uredi

sestrinski projekti: uredi