element
element (hrvatski jezik)
uredi(1.1) | ||
padež | jednina | množina |
---|---|---|
nominativ | element | elementi |
genitiv | elementa | elemenata/elementa |
dativ | elementu | elementima |
akuzativ | element | elemente |
vokativ | elemente | elementi |
lokativ | elementu | elementima |
instrumental | elementom | elementima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) (filozofija) Jedno od četiriju počela (stihije) svijeta (vatra, zemlja, voda, zrak); počelo.
- (1.2) (kemija) Tvar koja se kemijskim putem ne može rastaviti na jednostavnije sastojke; sastoji se samo od istovrsnih atoma, kemijska svojstva određuje naboj jezgre čiji broj (protonski ili atomski broj) određuje mjesto elementa u periodnom sustavu; u apstraktnom smislu, skup svih atoma s jednakim brojem protona u jezgri; u prirodi postoje devedeset i dva elementa.
- (1.3) (preneseno značenje)
- (1.4) (matematika) Osnovni matematički pojam, intuitivno znači pojedinačni objekt koji pripada nekom skupu
- (1.5) (preneseno značenje) (pejorativno) Osoba loših postupaka.
- (1.6) Zamjenjiv ormarić, polica itd. koji se lako premješta i ima posebnu funkciju u cjelini, koji se kombinira s drugim.
- (1.7) Ljudska masa, ljudi s nekim izraženijim osobinama koje ih kao cjelinu čine prepoznatljivima, ob. u nastupu prema drugim ljudima i sredinama, kao elementarna snaga.
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene: