lučba
lučba (hrvatski jezik)
uredi(1.1-2) | ||
padež | jednina | množina |
---|---|---|
nominativ | lučba | lučbe |
genitiv | lučbe | lučbâ, lučaba |
dativ | lučbi | lučbama |
akuzativ | lučbu | lučbe |
vokativ | lučbo | lučbe |
lokativ | lučbi | lučbama |
instrumental | lučbom | lučbama |
izgovor: IPA: [riječ1]
definicija:
imenica, ženski rod
- (1.1) (kemija) (stariji izraz, danas nije u uporabi) znanost koja proučava ustroj, osobine, sastav i pretvorbu tvari. Lučba se bavi kemijskim elementima i spojevima, koji se sastoje od atoma i molekula, kao i njihovim odnosima.
sinonimi:
- (1.1) kemija
antonimi:
- (1.1)
primjeri:
- (1.1)
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija: Od glagola lučiti.
napomene: