(1.1)
padež jednina  množina
nominativ delavac delavci
genitiv
dativ
akuzativ
vokativ
lokativ
instrumental 

izgovor: dȅlavac (Novi Vinodolski), dẽlavac (Beli, otok Cres),
definicija:
imenica, muški rod

(1.1) (čakavski) onaj koji uz naknadu obavlja pretežno fizičke poslove, koji se bavi fizičkim radom
(1.2) (čakavski) onaj koji dobro radi, marljivo radi

sinonimi:

(1.1-2) radnik, artižan, delavec, delavoc, delač


antonimi:

(1.1)


primjeri:

(1.1) »Va Kastafšćine imaju Mali Božić, a imaju i Mali Vazanj. Kastavac jako rad dela. Bilo j' nekada takoveh delavac, ki nisu bili kuntenti na dele, kade se ni jako delalo.« (1957.)


srodne riječi: delavka ž., delavica ž.[1]
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

uredi

izvori:

uredi
  1. Lukežić, Iva. Trsatsko-bakarska i crikvenička čakavština, Biblioteka Dometi, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1996., str. 38., ISBN 953-6066-27-0
      „delavac, delavica67
    ()

sestrinski projekti:

uredi