zatvoriti (hrvatski jezik) uredi

izgovor:
definicija:
 glagol

(1.1) (što) Učiniti da se ne može proći, da se ne može izaći ili ući, da što ne bude otvoreno, raskriljeno.
(1.2) Zakloniti ono što je bilo otvoreno, rašireno; sklopiti.
(1.3) Zaustaviti kretanje nekim uređajem.
(1.4) (razgovorno) Učiniti da ne radi; isključiti.
(1.5) Pregraditi.
(1.6) Zagraditi, ograditi.
(1.7) Prestati poslovati po isteku radnog vremena (o trgovini).
(1.8) Prouzročiti otežano pražnjenje crijeva, tvrdu stolicu.
(1.9) (koga) Oduzeti komu slobodu, smjestiti u zatvor; uhititi, uhapsiti.
(1.10) (se)
(a) Sklopiti se (knjiga, vrata, prozor).
(b) (preneseno značenje) Povući se u privatni život, ne izlaziti u javnost.
(c) Povući se u sebe (o osobi).

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi: uredi

izvori: uredi

sestrinski projekti: uredi