vući

vući (hrvatski jezik)

izgovor:
definicija:
 glagol

(1.1) (što, koga) Povlačiti ne odvajajući od površine.

(1.2) Činiti da se tko kreće na silu, protiv svoje volje, voditi silom, nagovarati.

(1.3) Nositi što teško ili nepraktično uza se, ne moći se riješiti čega.

(1.4)

(a) Upotrebom snage činiti da što iz čega izađe, izvlačiti, vaditi.

(b) Sisati, crpsti.

(1.5)

(a) Potezati, povlačiti ostavljajući trag, obilježavati crte.

(b) (šah) Pomicati figure u šahu (vući lovca, kraljicu).

(1.6) Privlačiti, djelovati privlačeći.

(1.7) Raditi neprekidno, teško, naporno, mučiti se.

(1.8) (se) Teško, sporo se kretati.

(1.9) Pružati se, protezati se (u dužinu).

(1.10) Skitati se, smucati se.

(1.11) Povlačiti se, previše dugo se otezati, odugovlačiti se, trajati.

(1.12) (se, s kim) (pejorativno) Živjeti u nedoličnoj vezi ili gubiti vrijeme u takvoj vezi.

(1.13) Strujiti s jedne strane, prodirati, osjećati se kao struja zraka u zatvorenoj prostoriji

(1.14) (se) Ostati nakon čega, biti ostatak, biti ono što je bez potrebe ostalo.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

engleski: drag (en)

izvori: