tih

tih (hrvatski jezik)

(1.1 - 1.4)
pozitiv	komparativ	superlativ
tih	tiši	najtiši

izgovor:
definicija:
pridjev

(1.1) Koji je bez buke, koji ne stvara buku.

(1.2) Koji se slabo čuje; prigušen.

(1.3) Koji miruje, koji se ne svađa; krotak, miran, povučen, skroman (o osobi).

(1.4) Koji je umjeren, blag, koji se pojavljuje u manjoj količini (o prirodnim pojavama).

sinonimi:

(1.1) [[ ]]

antonimi:

(1.1) bučan

(1.2) glasan

primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

engleski: quiet (en)