(1.1)
padež jednina  množina
nominativ staratelj[1][2][3] staratelji
genitiv staratelja staratelja
dativ staratelju starateljima
akuzativ staratelja staratelje
vokativ staratelju staratelji
lokativ staratelju starateljima
instrumental  starateljem starateljima

izgovor: stàratelj
definicija:
imenica, opća, muški rod

(1.1) Onaj koji stara o dobrobiti osobe čije je imanje ili ličnost ili oboje pod starateljstvom; u međunarodnom pravu: država koja skrbi o starateljskom području odnosno teritoriju u ime neke međunarodne institucije ili vlastito ime.
(1.2) Onaj koji zastupa u pravnom poslu.
(1.3) Onaj koji općenito stara (o nemoćnima, bolesnima).
(1.4) Duhovni pastir.
(1.5) Crkveni pravni zastupnik, svjetovna osoba koja se brine za crkvu i crkvene stvari.

sinonimi:

(1.1) skrbnik, (nestandardno) staralac, tutor
(1.2) branitelj, pravni zastupnik, odvjetnik, advokat
(1.3) skrbnik, skrbitelj, pomnjik, upravnik, liječnik
(1.4) pastier, pastor, oskrbitelj, župnik


antonimi:
primjeri:
srodne riječi:

(1.1) staralaštvo, starateljica, (nestandardno) starateljka, starateljstvo, sustaratelj
(1.5) crkveni tutor, crkveni otac, prokurator


sintagma:

(1.1) staratelj ostavštine, organ starateljstva, starateljsko područje, starateljski teritorij, Starateljski teritorij Pacifičkih otoka
(1.5) staratelj džamije


frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

uredi

sestrinski projekti:

uredi
  1. Ljiljana Jojić, gl. ur., Ranko Matasović, gl. ur., Hrvatski enciklopedijski rječnik, 2. izd., Sv. 10: Sim – Tap, EPH, Novi Liber, Zagreb, 2005., ISBN 953-6045-28-1 (cjelina), ISBN 953-6045-39-7 (<Sv.> 10), str. 131., URL: http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=d1tnURA%3D&keyword=staratelj
  2. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Pretisak, »Školska knjiga«, Zagreb, mjeseca kolovoza 1990., ISBN 86-03-00121-9, str. 291. (NSK)
  3. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 3. izd., Školska knjiga, 1995., Zagreb, ISBN 953-0-40005-5, str. 398.