opunomoćiti (hrvatski jezik)

uredi

izgovor:
definicija:
 glagol

(1.1) Dati komu punomoć da djeluje u nečije ime, ovlastiti koga da što radi ili da čime raspolaže.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:

(1.1) o(b)- + punomoć


napomene:

prijevodi:

uredi

izvori:

uredi

sestrinski projekti:

uredi