govornik
govornik (hrvatski jezik)
uredi| (1.1 - 1.4) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | govornik | govornici |
| genitiv | govornika | govornika |
| dativ | govorniku | govornicima |
| akuzativ | govornika | govornike |
| vokativ | govorniče | govornici |
| lokativ | govorniku | govornicima |
| instrumental | govornikom | govornicima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) Onaj koji dobro govori u svim oblicima monološkog iznošenja i dijaloškog razmjenjivanja mišljenja, u raznolikim prilikama i okolnostima.
- (1.2) Onaj koji dobro drži govore.
- (1.3) Ovlašten da govori, izvjestitelj za javnost.
- (1.4) Osoba koja aktivno vlada nekim jezikom.
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene: