(1.1-2)
pozitiv komparativ superlativ
beskrajan beskrajniji najbeskrajniji

izgovor:
definicija:
pridjev, muški rod, jednina, neodređeni oblik,

(1.1) Beskonačan, koji nema kraja, koji nigdje/nikad ne završava. Često se koristi u prenesenom značenju. Iako u stvarnosti prostorni ili vremenski kraj postoji, subjekt je toliko prostoran ili dugotrajan da mu se ne nazire kraj i izgleda kao da se nikad ne može približiti kraju.
(1.2) Ogroman, velik, nesaglediv.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:

(1.1) beskrajan put, beskrajan razgovor, beskrajan školski sat


srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:

(1.1) hrv.: od imenice beskraj (bez- + kraj)


napomene:

prijevodi:

uredi

izvori:

uredi

sestrinski projekti:

uredi