tvrd (hrvatski jezik) uredi

(1.1 - 1.9)
pozitiv komparativ superlativ
tvrd tvrđi najtvrđi

izgovor:
definicija:
pridjev

(1.1)
(a) Kojega su čestice čvrsto zbijene, koji pruža jak otpor prodoru sječiva i drugih oruđa, koji se teško obrađuje.
(b) Koji ne mijenja oblik pod teretom, koji se ne ugiba pod tijelom; neelastičan, pokriven kamenom, asfaltom.
(c) Koji je s malo tekućine i vlage; kompaktan, čvrst (o hrani), zamiješan s više brašna (o tijestu).
(d) Koji se teško grize.
(1.2) Koji je načinjen od kamena i drugog čvrstog, otpornog materijala, osiguran utvrđenjima, pogodan za obranu, teško osvojiv.
(1.3) Koji može podnijeti velike napore i udare, koji se dobro odupire; izdržljiv, otporan, postojan, nepokolebljiv, nepromjenjiv.
(1.4) Koji isključuje sumnju; siguran, pouzdan, neoboriv.
(1.5) Ispunjen naporima; težak, mukotrpan.
(1.6)
(a) Koji je suzdržan u izražavanju osjećaja, neosjetljiv.
(b) Koji nema milosti, bezdušan, okrutan.
(1.7) Koji izražava strogost i hladnoću; odlučan, odsječan, krut.
(1.8) Tvrdoglav, uporan, tup.
(1.9) Koji u vrlo velikoj mjeri sadrži karakteristiku pojma označenog imenicom uz koju stoji; veliki, žestok, uporan.

sinonimi:
antonimi:

(1.1) mek


primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi: uredi

izvori: uredi

sestrinski projekti: uredi