Nesmir Kudilovic
Pridružio se 26. srpnja 2013.
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Wječnik: novi odlomak |
→odgovor: (bez potrebe za nastavkom) |
||
Redak 25:
Slovnica i pravopis se ima povoditi hrvatskom tradicijom, najljepše pokazano u kasnijih djelih Vatroslava Jagića. Slovnica je upotpunosti ista kako ona Vjekoslava Babukića i Antuna Mažuranića osim -ah (rodnik višebrojni ''ženah'') jer je Jagić prekrasno pokazao da je nepotreban tako da (''žena''), a pravopis je umjereno tvorbeno-glasovan (obtjecati, obhoditi, obslužiti, himba, odkupiti, redka, slatko, mladci, svetci, oca, odhititi, iskupiti, ispjevati, ishoditi, rasjeći...). Hoću prije svega da je praktično i da lijepo izgleda. [[Suradnik:Gorska vila|Gorska vila]] ([[Razgovor sa suradnikom:Gorska vila|razgovor]]) 02:29, 26. prosinca 2013. (CET)
== Odgovor ==
'''Uvodno'''. Da je i deset Slavića i jedan Vilenjak ne bi bilo dovoljno za promijeniti dogovor wječnikove zajednice wječničara. Ne znam o čemu je riječ, ali i ako bi se Jovan želio »prešaltati« u Ivana, nikako mi se ne čini izglednim uspjeh takva ''poduzeća'', osobito ako i dalje nastavi stojiti na načelima vampira u vučjem liku. ''Prema predajama u koze se pretvaraju vile i vampiri'' (citat).<br>
'''Pravopis'''. Tko će odrediti koji je izvorni pravopis i kakav treba biti u suvremenoj porabi. Na Wikipediji imamo [[w:Popis hrvatskih pravopisa]], neki od njih i prije Brozova. Citat: ''Brozov Hrvatski pravopis uveden u hrvatske škole kao obavezan, dok će se u književnosti i dalje upotrebljavati »etimološki«, praktički sve do stvaranja Jugoslavije; no ni onda ga neće prihvatiti svi književnici.'' Svakako će se poštovati pravopisi koji su trenutačno raspoloživi, a ne njihove povijesne inačice. Kad to kažem prije svega imam na umu način na koji će se pisati rječnički članci na Wječniku.<br>
'''Družba'''. Svi smo mi suradnici Wječnika (''wječničari'') i kao takvi smo ujedno i ''wikimedijanci''. Nikakve družbe ni udružbe nisu potrebne. Svatko je slobodan pisati i raditi na Wječniku, pridonositi iz vrjela i izvora kao što je npr. ''Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika'' ili iz stručne književnosti (''Povijest hrvatskoga književnog i standardnoga jezika'').<br>
'''Partijnost'''. Na hrvatskome wječniku ne vlada partijnost bilo koje vrste, nema pravoga ni krivoga. Doduše postoji {{temp|nestandardno}}, {{temp|rijetko}}, {{temp|regionalno}}. Hrvatski wječnik sadržava upise iz raznih jezika, vidi: [[wječnik: Brojidba]].<br>
'''Zamisli'''. Iznose se u [[WJ:K|wječnikovoj Konobi]].<br>
'''Ljepota'''. Citat: ''Bio čovjek toga svjestan ili ne ljepota je u očima onoga koji gleda.'' Wječniku trebaju suradnici koji će pisati wječničke članke. Slijedno tomu nisu potrebne nikakve prilagodbe današnjega wječnikova nazivlja. Možda je prihvatljiv predložak {{temp|istoznačenice}}.<br>
'''Ima se'''. Zna se. Važnije je znati nego imati. Znanje, imanje, itd.<br>
'''Slovnica'''. Imamo novijih i prihvatljivijih slovnica, kao što je ''Gramatika hrvatskoga jezika'' Stjepka Težaka i Stjepana Babića koju se može držati normom. Na Wikipediji imamo [[w:Gramatike (slovnice) hrvatskoga jezika]], neke od njih i prije Babukićeve.<br>
'''''Rad''''' '''Vjekoslava Babukića''' i '''Antuna Mažuranića'''. Věkoslav Babukić i Antun Mažuranić kao najbliži Gajevi suradnici ne mogu biti isključivi uzori. Ideologija ne. Riječi, bolje rečeno upisi tj. rječnički članci temeljem svih izvora – da, svakako.<br>
Ne treba biti veliki mislilac, ni iscrpno poznavati ''Putovima hrvatskoga književnog jezika'' Zlatka Vincea, već se iz samoga članka o [[w:Vjekoslav Babukić|Věkoslavu Babukiću]] može dosta toga zaključiti. Bio je i odbornikom Družtva za Jugoslavensku pověstnicu i starine, (u pravilima toga Družtva: § 27. ''Jezik poslovni družtva jeste naš narodni jezik, nu dopisi i članci mogu biti pisani kojimgod jezikom.''). Još kad se uzme u obzir Babukićeva temeljna struka.<br>
Bilo je suradnika koji su spominjali "časnog Maretića" (a s njim su: Mirko Divković, Armin Pavić, Josip Pasarić, Franjo Iveković i Ivan Broz), pa kad nisu našli istomišljenike – odustali su. Věkoslav Babukić i Antun Mažuranić kao najbliži Gajevi suradnici ne mogu biti isključivi uzori. Nipošto.<br>
'''Usklađenost'''. Djela pisana hrvatskim jezikom, hrvatska književnost, riječi hrvatskoga jezika zapisane u rječnicima, to su naši uzori i mi ih samo prenosimo u Wječniku; opisujemo sukladno dogovorenim [[Wječnik:Predlošci|predlošcima]]. Usklađenost? samo s izvorima!<br>
Je li ''hrvatskome jeziku primjereniji fonološki pravopis od morfonološkoga''? To nije na nama odlučivati niti je Wječnik pravopisni savjetnik. Citat (nešto preoblikovan): ''No godine 1892. donesoše ban Khuen-Héderváry i njegov odjelni predstojnik Izidor Kršnjavi (za volju hrvatskih Srba) naredbu, da se u sve pučke i srednje škole Hrvatske i Slavonije ima uvesti fonetski pravopis.'' Po nekima, hrvatski je pravopis ''fonološko-morfonološki'' ili ''morfonološko-fonološki'' (abc).<br>
'''Jagić'''. <span class="plainlinks">[http://www.matica.hr/kolo/240/I%20tako%20se%20kola%20kreto%C5%A1e%20koturati%20/ Ovo]</span> je zanimljivo za pročitati o Jagiću. A izgleda kako je bio umjereniji od [[w:Adolfo Veber Tkalčević|Vebera]].<br>
'''Ima li mjesta za sve?''' Na Wječniku ima mjesta i za Ignaca Kristijanovića i za Frana Kurelca, i za Ante Kuzmanića, bolje rečeno za riječi, i za druge oblike (upise, unose) čije je postojanje dopušteno na Wječniku. Ukratko, da!, ima mjesta za sve.<br>
Osobito za sve iz Portala hrvatske rječničke baštine.<br>
'''Ukratko'''. Nema se tu bilo tko povoditi za bilo čim osim za dogovorom wječnikove zajednice. Dogovor je postignut i tu se ne može na svoju ruku mijenjati sustav. Niti je potrebno mijenjati sustav samo zato da bi se opisalo riječi kao [[cviet]] i slične. Za njihov opis nepotrebni su predlošci koje je započeo Slavić, jer već imamo postojeće predloške. Nema tu ljepše ili kako već, nego dogovor (bolje je).<br>
Ne slikamo slike, već opisujemo riječi, a dopušteno je opisivati sve riječi koje su pisane i prije Ljudevita Gaja. Problem je sročiti dobru definiciju, ako već nikako drukčije, onda ju dobro preoblikovati i usput citirati upotrijebljene izvore.<br>
'''Zaključno'''. 1. Ljudi imaju pravo imati svoje mišljenje, i o Izidoru Kršnjavom i Ivanu Brozu i o tom vremenu, pa opet ne mogu očekivati kako će na Wječniku obrisati razne naslage koje čine hrvatski jezik kakvim je danas. Treba obrađivati riječi (rječničke članke) a ne plakati nad sudbinom jezika kao sustava. Niti će hrvatski jezik propasti ako ćemo rabiti predložak {{temp|etimologija}}, a ne '''rječoslovlje''' (koje ima i značenje ''etimologija'' i novije značenje ''leksikologija''). Koga zanima što je etimologija, pronaći će u Wječniku definiciju riječi i sinonime, ali u rječničkom članku [[etimologija]]. To ne priječi supostojanju članaka [[rječoslovlje]] i [[izkonoslovlje]] ([[iskonoslovlje]]). A [[rječoslovica]] (slovnica).<br>
Zamjenbenice za nazivak ''etimologija'' (po Tomislavu Ladanu) su ''imenoishod'', ''korjenoslovlje'' i ''rječoslovlje'' ili čak ''istinorijek''. Jezikoslovlje obuhvaća zvukoslovlje, glasoslovlje, slogoslovlje, oblikoslovlje, znamoslovlje, smjenoslovlje, tvorboslovlje, izkonoslovlje, skladnjoslovlje, rječoslovlje, izrekoslovlje, besjedoslovlje, značboslovlje i poraboslovlje.<br>
'''Praktičnost'''. Otca i sudca su dobili pravo javnosti, ne zbog nekog propisivača, nego zbog porabe u starijih pisaca. 38 piše etimološki otca, a 12 fonološki (barem tako navode Franjo Cipra, tada profesor učiteljske škole u miru i dr. Adolf Bratoljub Klaić, tada profesor Visoke učiteljske škole u Zagrebu (uz suradnju članova Ureda za hrvatski jezik) koji su sastavili ''Hrvatski pravopis'', izdavača Nakladnoga odjela Hrvatske državne tiskare, Zagreb, 1944.).<br>
Pravopisna komisija koja je 1877. odobrila etimološki pravopis nikada nije objavila posebna pravopisna pravila koja bi bila službeno proglašena u kakvoj knjizi. ''(…) pored Adolfa Vebera za etimološki pravopis umjerenijega tipa (otca, početci, odpjevati, oddieliti, uskok, ubožtvo, junačtvo), ali još uvijek ne onako umjerena kao u Jagića, zalaže se i Franjo Marković, a fonetski pravopis brani samo Armin Pavić.'' Ta je komisija predložila napuštanje '''ě''', '''èr''', '''àr''', pa i —'''ah''', ali je ostala pri umjerenom etimološkom pravopisu.<br>
'''Genitiv množine'''. Citat. ''Kurelčev gen. množine uopće ne dolazi u obzir, a koji je bolji, da li ilirski (narodah) ili Karadžićev, o tom će, veli Veber, odlučiti Akademija koja se upravo osniva u Zagrebu.'' Ne znam je li takva odluka ikad donesena.<br>
'''Može''' ''sve i svašto'' — ''Kakogod starješina muškiće nagoni na skok, tako starješica ženskadiju.'' — ''Nevalja mu (joj) svašto za nos vezati, (kazivati, javljati, pripoviedati, obznanjivati, priobćivati).'' — ''svašto-znanac, koji svašto zna.''<br>
Blaž Jurišić, (10. kolovoza 1941.) ''Pitanje hrvatskoga pravopisa'', Jezik: časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, Vol. 39., No. 4., mjeseca rujna 1989., str. 121. - 126. {{Hrčak|id=116497}}, {{Hrčak|id=116495}}. -- [[suradnik: Nesmir Kudilovic|Nesmir Kudilovič]] <small>([[razgovor sa suradnikom: Nesmir Kudilovic|razgovor]])</small> 2.13, 12. [[:siječanj|<font color="black">prezimca</font>]] 2014. (SEV)
| |||