čin
čin (hrvatski jezik)
uredi| (1.1-5) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | čin | činovi |
| genitiv | čina | činova |
| dativ | činu | činovima |
| akuzativ | čin | činove |
| vokativ | čine | činovi |
| lokativ | činu | činovima |
| instrumental | činom | činovima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) Ono što je učinjeno, rezultat radnje, djelo.
- (1.2) Činjenje, radnja, djelatnost.
- (1.3) (a) Završni segment ciljno usmjerene radnje (npr. dramske)
- (1.4) Stupanj u nekoj hijerarhiji, osobito vojničkoj.
- (1.5) fil. Ontološki pojam što označuje zbiljsku djelatnost nekog bića nasuprot mogućosti djelovanja.
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
- (1.1) svršeni čin
frazeologija:
etimologija:
napomene:
